|
Trenutacna zivotna filozofija:
Ostani, Isuse... Molim Te!
Za slucaj da hocete znati koliko ljudi cita ove moje dubioze:
hit Counter
|
Blagoslovljen...
utorak, 02.05.2006.
Svi su pljeskali Isusu
Bio je predivan dan. Bog se pobrinuo za to.
Bilo nas je mnogo. Svi okupljeni u Božje Ime. Okupljeni da bismo pokazali Isusu da smo njegovi.
Ja nisam bio toliko siguran da sam Njegov.
A svi su pljeskali Isusu.
Svi su bili radosni. Veselili su se jer je to bio dan Božji. Dan Božje slave. Dan na koji su bili još malo bliže Bogu.
Ja sam se, ipak, osjećao malo dalje od Njega.
To je bio dan čistoće. Dan osmjeha, lakoće i dragosti. Predivan, svijetao dan. Dan što ga stvori Bog.
Ja nisam bio takav. Ja sam nosio prljavi teret na srcu. I nisam znao kako ga se riješiti.
A svi su pljeskali Isusu.
I nisu mislili na mene. Moj osmijeh je bio umjetan. Nisam bio siguran zašto sam zapravo došao. Možda jednostavno zato da se odmorim od svega na taj lijepi dan.
Nije mi baš uspijevalo. I od odmora sam si stvorio umor.
I onda sam zaplakao. I dok sam plakao, svi su pljeskali.
Svi su pljeskali Isusu.
Nitko nije vidio moje suze. To me je malo i boljelo. Možda je to bilo zato što su pljeskali Isusu. Jednostavno, nisu me primijetili.
I osjećao sam se sam.
I osjećao sam da sam ja kriv sto sam sam.
I poželio sam vratiti se natrag. Ispraviti krive korake. I opet sam zaplakao.
Moj teret je bio težak.
Ali nitko ga nije primijetio. Svi su pljeskali Isusu.
I nisam znao kuda da se okrenem. Moj um je bio rastresen. I vidio sam da sam toliko daleko od Isusa. Nisam Mu htio pljeskati. Mislio sam da ja to nisam zaslužio.
Ipak, onda sam osjetio zagrljaj. Već ionako suznih očiju, nekako sam znao da je to Isusov zagrljaj. Nije mi ništa govorio. Samo me je zagrlio. I taj zagrljaj mi je govorio sve. Govorio mi je da nije toliko loše kao što mi se čini. Govorio mi je da nije kasno za mene. Govorio mi je da mi je On prijatelj, snaga, i podrška.
Isus je bio tu za mene. Iako su mu svi drugi pljeskali, nije se ponašao kao zvijezda pod svjetlom reflektora. Nije uživao u svojoj slavi. Ne, on se još jednom proslavio - u meni.
Još uvijek su svi pljeskali Isusu.
A ja sam mu pružio ruku.
Ponovo.
Hvala ti, Isuse.
|
ponedjeljak, 13.03.2006.
Samo nesto kratko...
Ja sam blagoslovljen.
Ja sam siguran.
Ja uzivam u zivotu.
Jer Gospodin me blagoslivlja,
Gospodin me štiti od zla,
Gospodin je patio da bi meni bilo dobro!
Cini mi se da je ovogodisnja korizma nekako posebna. Nekako, kao da ponovo uspostavljam neke kontakte sa Bogom, na kojima se vec pomalo i nakupila prasina.
Mnogi ljudi su do sada prosli kroz moj zivot. Neki su se zadrzali dulje, a neki krace. Ipak, neki su i jos uvijek tu. I ovom prilikom im zelim zahvaliti sto me nisu izbacili iz svoje realnosti, iako fizicki nisam uz njih.
Kada sam otisao u Bec, za mnoge kao da sam prestao postojati. Jednostavno, prestao sam biti bitan u njihovim zivotima. Ipak, ostalo je vas par koji ste vec bezbroj puta dokazali da me shvacate i prihvacate, bez obzira na to sto se vidimo tako rijetko. A i onda kad se vidimo, nekada me bude tesko podnijeti. Hvala vam na vasem strpljenju i na vasoj ustrajnosti. Puno mi znacite. Nemojte odustajati od men.
Stvarno sam blagoslovljen. A neka nas dragi Gospodin blagoslovi i cuva sve vas, te neka uvijek bude uz vas.
|
utorak, 07.02.2006.
Gospodine, sto hoces da ucinim?
Evo, to je bila tema naseg vecerasnjeg susreta na Frami. Cast pripremanja susreta je pripala jednoj Jeleni i meni. E, i susret je uz bozju pomoc ispao bas dobar! A ovo sto slijedi je meditacija koja je zapravo nosila osnovnu misao susreta. Ljudima se svidjela, nadam se da ce se svidjeti i vama!
Gospodine, što hoćeš da učinim???
--------------------------------------------------------
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga...
"Gospodine, što hoćeš da učinim?"
"Idi i popravi moju kuću!"
"Idi i popravi svijet oko sebe!"
* * *
Htio bih mnogo.
Htio bih imati jednu veliku i lijepu kuću. Htio bih da ona bude okružena velikim zelenim dovrištem u kojem će stajati veliki i skupi auto. Htio bih imati puno novaca. Htio bih da me svi vole...
Ali to nije sve.
Htio bih biti najpametniji od svih. Htio bih da mi se dive. Htio bih biti dobar u svim sportovima, i u svemu što radim.
Htio bih... puno toga.
* * *
Ipak, u svoj toj sebičnosti, ponekad se zapitam:
"Gospodine, što Ti hoćes od mene?"
I osluškujem...
I ne čujem ništa...
I onda pomislim, "Ma vjerojatno je Bog zaposlen bitnijim stvarima! Šta njega briga šta ću ja raditi!", i nastavim po svome... Kuća, auto, slava...
A možda smo samo malo nestrpljivi. Možda trebamo osluškivati malo dulje, malo pažljivije. Jer, naš život je vrijedan tog strpljenja.
* * *
Svatko od nas se ponekad zapita: "Živim li ja na dobar način?" Odgovori koje sami sebi dajemo su različiti. Neki ne žele priznati da griješe, drugi si opet previše predbacuju i tako postajemo ili oholi i umišljeni ili jadni i tužni jer nismo postigli neke ciljeve koje smo si sami zadali. Razočarali smo sami sebe!
A koliko puta smo razočarali Gospodina?
Taj broj je predugačak da bi se izrekao.
A što je On učinio?
Oprostio nam je.
* * *
I oprašta nam svaki puta ispočetka. Oprašta nam jer zna da mi ne znamo što činimo. Oprašta nam jer vidi da smo, koliko god imali iskustva, još uvijek djeca. Oprašta nam, i korak po korak nas uči kako da budemo bolji, kako da budemo bliži Njemu.
Mnogi misle da je život u vjeri prepun odricanja, tužan, ozbiljan, bez ikakvih zadovoljstava. Ali kako blagoslovljen život može biti tužan? Kako život ispunjen osmjesima može biti ozbiljan? Kako život ispunjen ljubavlju može biti odricanje? Kako, ako znamo da će nam Gospodin vratiti stostruko, štogod da učinimo i najmanjem od njegove braće?
Nemojmo se bojati osluškivati Božju riječ!
Nemojmo se bojati pitati: "Gospodine, što hoćeš da učinim?"
* * *
Eto. To sam htio podijeliti s vama. Bog vas blagoslovio!
|
nedjelja, 05.02.2006.
Tamo di ja radim!
Evo, kao sto, vjerujem, vec skoro svi znate, poceo sam raditi u jednom prevodilackom uredu! E, a posto sam i skuzio gdje mogu hostat slike (fala, jukebox!), palo mi je na pamet da vam i pokusam bar malo docarati tu atmosferu tamo:
To je Zapadni željeznički kolodvor u Beču. Kao što vidite, on ne obavlja samo funkciju kolodvora - tu su i prodavaonice, standovi sa kebabima i pizzama, pošta, coffee shop, frizerski salon i jos mnogo toga - a izmedju ostaloga, i prevodilacki ured u kojem ja radim.
Sve skupa, ovo je tek par slicica uslikanih nabrzaka iz razlicitih kuteva glavne hale. Ako ste gledali film "Terminal", najbolje cete si moci predociti atmosferu tamo - od jutra do mraka jurnjava, oglasi, hrpa svijetlecih reklama i sve brzo, brzo, brzo...
...ali ipak, tamo gdje ja radim je napravljen najbolji moguci kompromis - u zizi smo zbivanja, ali ipak malo postrance, tako da mozemo raditi svoj posao u miru. Evo, ako pogledate "najdublju" tocku ove slike, vidjet cete kao nekakav mali prolaz. E, taj prolaz ipak nije toliko mali. On je malo veci, a u njemu se, odmah uz pretince za prtljagu, nalazi i nas ured.
No, to opet ima svoju manu - ljudi cesto ne citaju sta pise na nasim vratima (a pise velikim stampanim slovima "NO INFORMATION" i "NO CHANGE"), pa nam dolaze i pitaju nas kako da otkljucaju pretince ili stajaznam... slicne stvari. Eto, tako nam je neki dan upalo dvoje turista i pocelo na engleskom "Erm... excuse me, we have a bar, approximately this big." (I na to pokazali koliko je ta stanga il stagod dugacka). I sad, ja se spetljo jer mi nije bilo jasno sta oni zapravo oce od nas... Na svu srecu, kolegica koja vec radi par godina tamo ih je lijepo uljudno i lagano otpilila. E, tek je onda meni doslo iz dup... ovaj pete u glavu. U svakom slucaju, zanimljivo!
Inace, do sada sam se vec poprilicno uhodao u cijeli posao. Stvarno mi se sve svidja - i ljudi i atmosfera, i sam posao kao takav. Jednostavno, mislim da se nesto bolje ne moze naci!
Eto, toliko od mene za danas. Uzivajte! Bog vas blagoslovio!
|
srijeda, 01.02.2006.
Svakako pogledati!
Ljudi! Ovo nikako nemojte zaobici - konacno jedna od onih rijetkih internet stranica koje zapravo imaju neki koristan smisao:
http://www.isusovci.hr/prostorduha/
I puno, puno hvala hitchhikeru sto je stavio taj link na svoj blog.
Bog vas blagoslovio!
|
utorak, 31.01.2006.
Novi dan - nova nafaka
Ljudi moji...
Jel mozete vi vjerovat da JA nemam sta za radit? Meni to jos uvijek nekak zvuci nevjerojatno...
Ma sta zvuci, pa evo, sjedim za kompjuterom cijelo popodne, ne znam sta bi sa sobom, a ne moram nista ucit bar jos iducih dva tjedna!
Cudno... :-)
Moram vam se zahvaliti na vasim komentarima na moj prosli post... Nemojte se ljutit sto vam ne odgovaram pojedinacno - ma znate kakav sam ja s pisanjem!
Enivej, posto je sezona ispita za mene jucer u 11:00h sluzbeno zavrsila, dozvolio sam si da ostanem malo dulje budan nego inace... E, i to vrijeme sam proveo u razgovoru sa dvoje ljudi s mog kata (Monika i Michael), raspravljajuci ni manje ni vise nego o - ljubavi! Da, znam, nije bas bilo tesko pogoditi. :-) Zanimljivo koliko je to jedna neistrazena tema. Trebali bismo se svi malo vise baviti ljubavlju, proucavati ju i razmisljati sto je ona zapravo i kakva je ona. Rekao bih da vecina od nas misli da zna sto je ljubav, a u principu nemamo pojma o njoj. Zbog toga cinimo vise gresaka, lakse vrijedjamo druge ljude, a i sami budemo lakse povrijedjeni.
No dobro...
Ajmo dalje. Kak vam se svidja moj novi dizajn bloga! Dobro da sam se sjetio da se tu moze i prckat po html kodu. Juhu-juhu! :-) I bas sam zadovoljan napravljenim poslom! Samo mi onaj logo od Bigoo-a ide na jetru...
Al ajd, prezivjet cu nekako... :-) Sve to za visi cilj! Haha! A moj iduci korak je nac nekog gdje mogu hostati slike, pa da vam onda i pokazem neke stvari! :-)
E a pazte sad ovo - u biti, pisem vec nekih 10ak minuta, a jos nisam reko nis korisno. Sazetak ovog teksta bi glasio: "-----" :-) Pa nije to dobro. E a ko vam kriv! Kad ste vec do sada procitali, citajte i dalje!
Kao sto naslov kaze, novi dan - nova nafaka. Molim one od vas koji su skloni onim perverznim, iskvarenim, prljavim mislima da se suzdrze od (pri)prostih komentara - za one koji ne znaju (a do prije par mjeseci sam to bio i ja): "nafaka"="prilika" (u leksiku bosanskog jezika). Eto, tako se i meni pruzila jedna nafaka (moram priznat, ipak zvuci smijesno)! I to bas nedavno! Poceo sam, naime raditi u jednom prevodilackom uredu! Znate ono, kul stvar, sjedis za kompjuterom iza visokog pulta, imas onaku pametnu facu kao "ja znam sta radim i potpuno sam posvecen svom poslu, i joj, sto sam pametan" i onda ti dolaze ljudi kao "joj, meni to treba prevedeno, a ne mogu sam"! I onda si ti faca!
Haha, ma nije bas tako. U principu, posao je onak pomalo usminkan - cisto da se pokaze ozbiljnost, ali je zezancija na razini! Sef je hrvat, a i sve cetiri djevojke koje rade sa mnom su hrvatice. Aktivno se radi na odrzavanju opustene radne atmosfere, tako da je zezancija na razini! Uz to, radim ono sto sam si jos u 3 razredu gimnazio zacrtao da zelim raditi u zivotu, jos uz to, dobro mi ide (hvala Bogu na tome), i jos uz to, dobijem to sve placeno! Jos samo da dobijem dozvolu od ovdasnjeg biroa rada i bit ce super!
Eto, to je moja nafaka, i morao sam vam se njome pohvaliti!
Ma joj, jos bi ja svasta nesta pisao, al ne da mi se vise... Ulijenio sam se... i dobro je tako! Haha...
Ayd, pishite!
Bog vas blagoslovio!
|
nedjelja, 22.01.2006.
Ljubav
Evo, doslo je i ono doba tromjesecja kada i ja pisem post na blogu. Ipak, ovaj puta je malo drugaciji nego ovi dosadasnji. Ovaj post nije niti zezancija, niti tuge i strahovi, a ponajmanje je neko pusto naklapanje. Recimo da je ovo neka vrst pokusaja da prenesem moje iskustvo drugima.
Kao sto mnoge ljude neke banalne stvari navode da shvate bitne stvari u zivotu, tako se dogodilo i meni. U mome slucaju, to je bio jedan film. Ne pitajte me koji, jer nema smisla - svatko od nas je drugaciji i definitivno ne bi na vas ostavio isti utisak kao na mene.
Na kraju krajeva, nije filmo toliko ni bitan. Bitna je njegova poruka. A ona nam kaze da premalo cijenimo ljubav.
Jedna moja dobra prijateljica ce nakon godinu i pol dana prekinuti s deckom. Zasto? Zbog nekih njegovih propusta. U isto vrijeme, ne gleda na njegove dobre strane. Ne gleda na ono sto gubi.
Ovo je poruka vama koji ste u vezi: Svatko od nas ima svoje mane. Netko ih sakriva losije, netko opet malo bolje, ali na kraju one ipak izidju na vidjelo. Ako hocete zadrzati svog partnera, skupljajte vec sada sve svoje strpljenje na hrpu.... i iskoristite ga onda. U trenutcima kada vam je najgore s tom osobom, i kada pomislite da ne zelite vise biti s njim/njom, postanite svjesni onoga svega lijepoga sto vam ta osoba pruza.
A ovo je za one koji su sami: Pitate se kako cete znati volite li nekoga zapravo? Zbrajanjem i oduzimanjem dobrih i losih osobina koje ste kod te osobe primijetili, ni u kojem slucaju ne! Isto tako, zanemarite sve lijepe geste koje vam ta osoba pruza. Sve osobine i sve geste mogu biti odglumljene. Vasi osjecaji ne. PROCJENE varaju, ali OSJECAJI su uvijek tu, goli i sirovi, i ne stede nikoga, bilo to na dobar ili na los nacin.
Osjecaj ljubavi svatko prepoznaje na drugacijii nacin. Jednu stvar ipak morate znati: pravu ljubav necete primijetiti niti jednim dodirom. Ona se osjeca bas onda kada se povezujete duhom.
Meni su moji osjecaji prema nekoj osobi najjasniji kada ju pogledam ravno u oci. A do sada sam ljubav osjetio samo kod pogleda u jedan par ociju. I jos uvijek kada pogledam u njih osjecam isto.
Na zalost, to nisam znao primijetiti u pravom trenutku. A i nakon sto sam primijetio, ponasao sam se proracunato, rezervirano... Isao sam na sigurno.
Sada zalim.
Ljudi, ljubav nije igra na sigurno! I budite sigurni da necete nista postici ako gradite planove u glavi i ako trazite razloge da se ne borite za osobu koju volite, koju zelite kraj sebe.
Niti jedna cijena nije premala. Neka vam nista ne stoji na putu! ODLUCITE SE VEC JEDNOM!!! I onda sprovodite svoju odluku! Nemojte postupati kao ja. Kasnije ce vam biti zao.
Bilo to vrijeme, bili to novci, bila to mogucnost da se osramotite, stogod... - budite sigurni, vrijedno je ljubavi. Ne ustrucavajte se nicega. Budite hrabri.
Ja sam volio jednom. Da sam onda znao ovo sto sada znam, mi bismo sada bili u sretnoj vezi, ako ne i nesto vise. Na zalost, nisam znao nista o tome kako voljeti. Zapravo, nisam znao koliko mi je ljubav vrijedna.
Hocu li ikada vise voljeti, ne znam. Ono sto znam je da cu vjecno zaliti za tom ljubavi, koju sam mogao imati, a nisam. Zato se sada motam od nemila do nedraga, pokusavajuci zavarati sam sebe da mi se "bas stvarno svidja ova ili ona..." A zapravo shvacam da je to nista drugo doli svracanja paznje sa onoga sto stvarno je. Ja sam nju stvarno volio, ona je isto iskreno osjecala za mene, i to je vlak koji nam je prosao. A tek veceras mi je jasno zasto su mi sve poslije nje nedovoljne, zasto me ne ispunjavaju:
Zato sto se takva ljubav dogadja jednom u zivotu.
Nemojte ponoviti moju pogresku. Ako ste sigurni da nekoga volite, i ako ste sigurni da i vama on/ona moze uzvratiti te osjecaje, rastrgajte se ako treba, ali ucinite da ta ljubav zivi.
Jos vas samo jednu stvar molim. Ne obezvrijedjujte rijeci "ljubav" i "volim te" time sto ih govorite za svaku drugu simpatiju koja vam naidje u zivotu! Svi vi znate razlikovati nesto neponovljivo od necega cemu se zamjena ipak moze naci par ulica dalje.
Botrite se! Imajte svoj ponos, i volite ponosno! I ne stidite se priznati to osobi koju stvarno volite. Tada cete i vidjeti - ako je to prava osoba za vas, znati ce to postivati i cijeniti, jer - prava ljubav je UVIJEK dvosmjerna.
|
nedjelja, 18.12.2005.
Pakt
Ovime potpisujem pakt sa svima: Sa vama koji me osudjujete - NE TREBAM VAS U SVOM ZIVOTU! GUBITE SE IZ NJEGA! I sa vama koji me se trudite razumjeti - hvala vam. Znam da sam teska osoba, i upravo zato jako cijenim to sto ste unatoc svemu uz mene. Obecavam: Trudit cu se vratiti vam istom mjerom.
U zadnjih mjesec dana me je puno ljudi pitalo zasto se ne javljam i sto se dogodilo. Nista se izvana nije dogodilo. Dogodilo se (a dogadja se i dalje) sranje u mojoj glavi.
Znate kako je to kad vam slucajno upadne komadic ljuske od jajeta u tavu - i onda ga pokusavate izvaditi, ali taman kada mu priblizite zlicu na milimetar, on se izmakne. E, takav sam otprilike ja - kao ta zlica. A komadica ljuske ima puno...
Struja svijesti... Hm... Struja moje svijesti se mijenja iz minute u minutu. Ne znam kada sam zadrzao jedno raspolozenje dulje od pola sata. Je li to normalno?
Postajem agresivniji - to sam primijetio. Mozda izgradjujem nekakav cudni ombrambeni mehanizam jer jednostavno ne znam kako se nositi sa svime ovime sto me pritisce...
Trebam svoju mamu. Trebam medvjedica kojeg bih zagrlio. Trebam salicu toplog caja kojeg mi je baka napravila. Trebam poljubac za laku noc. Trebam nekoga koga mogu zagrliti i pri tom ne misliti koliko je to cvrsto i dugo. Trebam nekoga kome se mogu potpuno otvoriti. Nekoga tko ce se brinuti za mene. Nekoga tko ce biti strpljiv i nesebican kad ja budem nestrpljiv i sebican. Trebam toplinu.
Trazim previse.
Znam.
U zadnje vrijeme sam sa vise razlicitih strana dobio kritike da se previse zatvaram u sebe, da se trebam vise ugurati medju ljude. Kako, kada se osjecam suvisan medju njima?
Umoran sam. Laku noc.
|
subota, 12.11.2005.
Saying Somethin' Stupid Like "I Love You"...
Znate sta!
Ma...
Pazite sad ovo: Prije nekih tri dana, vracam se sa posla i dok sam cekao na podzemnu ugledam jednu curu sa stenetom u rukama... i tako, poceli mi pricat i sjeli zajedno u podzemnoj... i na kraju otisli na kavu. Sve skupa, nas razgovor je trajao krace od punih sat vremena, a u to vrijeme sam uspio saznati da je prekinula s deckom s kojim je bila 3 godine, da vjeruje da vise nikad nece imati decka, a i da je ovisna o seksu. Naime, ako ga ne dobije dovoljno, postaje jako ljuta... Saznao sam i jos neke stvari o njoj, ali me previse stid pisati o njima.
Uglavnom, ta djevojka je uporno ponavljala kako imam predivne oci i gladila me po licu i hvatala me za ruku... i kad sam odlazio (jer sam zurio na trening), htjela je da ju poljubim. Ja to, naravno nisam htio.
To je bilo u ponedjeljak. A evo sta mi se dogodilo danas. Dogovorio sam se za kavu sa jednom kolegicom, i ona na tu kavu dovela jos jednu kolegicu. Njih dvije su nekih 27-28 godina stare, ali kad je ta njena kolegica propricala o decku koji joj se svidja, cinilo se kao da ima 13 godina... Pluta u nekakvim oblacima i masta kako je tip voli, a i ja koji sam cuo tek 5 recenica o tipu sam lako mogao za kljuciti da ju iskoristava na svaki moguci nacin...
My point being... sto se tice prve price - ta cura se nije zaljubila u mene. Vjerojatno joj se cak nisam ni svidio. Ona se samo bojala ostati sama. A ova druga cura - ista stvar - iza maske cvrstoce se moglo gotovo opipati kako je zapravo tuzna i usamljena u dubini...
I ja sam usamljen u dubini.
Kazu da onaj koji se najvise smije u drustvu zapravo najvise place kad je sam. To nekako ima logike.
Poceo sam pisati ovaj post sa tri razlicite ideje na pameti, i na kraju kreiram cetvrtu. Htio bih pisati o ljubavi. Htio bih pisati o onome za sto ljudi kazu da "pokrece svijet". Ja sam donedavno bio nadomak te ljubavi i... iskliznula mi je iz ruku. Svela se na nazovi-prijateljstvo. A kako prisiliti sam sebe ti da netko tko ti je bio sve postane nista?
Prije nekih desetak dana sam razgovarao s tom djevojkom. Upravo onda mi je rekla da stvari s njene strane ne izgledaju kao s moje. A imali smo 4 godine dugu pricu. Nije to bila veza... to je bila bas prica. Prica koja je vodila ka vezi... stvarnoj i predivnoj. Bas onakvoj kakve se dogadjaju u onim pekmezastim ljubavnim filmovima na koje se decki gade a cure raznjeze. Eto, na kraju je ipak ispalo da sam malo previse pustio masti na volju.
Nije mi jasno, kako se ljudi mogu igrati osjecajima?!?! Kako ti netko moze reci da mu je stalo do tebe, i pri tome to i misliti, a onda nakon par mjeseci vise nemate ni zajednicku temu za razgovor?! Sta danas uopce znaci "biti stalo do nekoga"? Jesmo li svjesni toga? Sto nam znaci "nekoga voljeti"?
Ponekad se osjecam kao da sam preosjecajan za ovaj svijet. U takvim trenutcima si opali dva samara i spustim se na zemlju... Ipak, ostaje neizbjezno pitanje, nije li to mozda istina?! Jer nekako, skoro svi kojima sam dao do znanja da mi je stalo do njih (ovaj ili onaj nacin) su me povrijedili kasnije. Mozda se previse vezem za ljude? Da, to je vjerojatno to.
Ljudi znate sta? U biti glupavo je od mene sto ovo uopce i pisem. Glupo je stoga sto ne zelim da neke stvari izadju iz mene. I zato vas molim, vi koji me osobno poznajete, pravite se da niste procitali ovo iduci put kada se vidimo. Moze? Bit cu vam zahvalan.
Usran je to osjecaj (isprika na slikovitom izrazu). Kada imas toliko ljubavi u sebi, ali bas oni kojima je namjenjena ju nisu sposobni primiti.
Pisem ovo vec 20 minuta a nisam nista rekao. Mlatim praznu slamu. Nemojte mi, molim vas, pisati komentare tipa: "Biti ce sve dobro, vidjet ces." Dosta mi je nadati se u nesto za sto nemam razloga se nadati. Zelim dokaze za tu svoju nadu! Zelim da mi ona bude potvrdjena, opravdana! Zelim nekoga sa dovoljnim kapacitetom da primi sve ono sto imam dati, i sa dovoljno razumijevanja mene da mi uzvrati bar djelomice tako da me usreci. Zelim nekoga s kim ce se moji osjecaji konacno poklapati!
Postao sam skoro pa nekakvi ljubavni guru. Svima oko sebe dijelim savjete sto se tice ljubavi, i sto je zanimljivo, oni djeluju, pomazu. Jedino kada dodje do mojih problema - sam sebi ne mogu dati savjet. Ironicno, ha?!
Dosta mi je vise svega. Umoran sam od ovoga.
|
utorak, 18.10.2005.
Blagajnica hoce ici kuci
Evo, da se i ja sjetio ponovo nesto pisati... ma sjetio sam se ja i puno ranije, samo sto nikako da stignem. A evo, i danas sam od 7:00 ujutro pa sve do sada (23:50) bio zauzet. I to zaozbiljno zauzet.
No uglavnom, koje su novosti kod mene... Poceo sam i ovdje trenirati Taekwondo, i bas sam se obrukao, jer sam nakon 7 godina pauze u istoj formi kao sto je, recimo, jedna vreca paprike ajvaruse koju kupis na piji...
Al dobro, nije bilo bas tolko lose. Samo sam nezadovoljan sobom, jer sam se bas previse opustio... Ma sve ce to leci na svoje!
Muku mucim s novcima, jer ce mi opet sve ispast na knap (sto je, kao, velika novost). Ipak, dobio sam jos jedan posao - radim na kasi u menzi u nasem domu. Mogu vam reci da je to poprilicno kul osjecaj - svi daju svoje novce MENI! Mogao bih se vrlo brzo naviknuti na to radno mjesto!
Haha, ma zapravo sam se vec navikao, i mogu vam raci da mi je bas dobro tamo raditi. Kad bi samo to bilo malo cesce od jednom tjedno. Ali dobro, valjd cu s vremenom dobiti i jos koji termin. Naime, po terminu smo placeni!
Uffff... Nek kaze ko sta oce, ali ja idem spavat. Tolko sam umoran da si cak necu ni instalirati novu igru koju sam nabavio! Pa si vi mislite! :-)
Pozdrav svima! Bog vas blagoslovio!
|
|
|
| < |
svibanj, 2006 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Sto reci...
Heh, da... rekli su mi ljudi da je ovo jos jedan dobar nacin ispucavanja frustracija, pa rekoh, valja i to isprobati...
Puno hvala Matei i Slavenu koji su me doveli ovamo, te Ivani, koja mi je pomogla pri izboru nicka, a da to nije ni znala! :-)
Tehnicki podaci
Datum proizvodnje:
31. 08. 1980.
Prijedjenih kilometara:
Puuuunooooo
ne,
Jaaako puuunooo
Potrosnja:
Gradska voznja:
Sendvic sa parizerom i sirom
Otvoreni teren:
Pohana snicla ili pilece bijelo meso i puuno pecenog krumpira
Mjesovita voznja:
Sta mi dodje pod ruku (uz uvjet da je jestivo)
Inace u potpuno ispravnom stanju. Ponekad malo svjecice stekaju, ali na kraju ipak upali.
E-mail: ddado@vip.hr
ICQ#: 33870750
MSN: ddado@vip.hr
Mob. (HR):
+385 (0)91 5411130
Mob. (AT):
+43 (0)699 10445851
|
|
